1915. bila je godina u kojoj je Srbija, na kolenima, postala simbol nepokorenog duha. To nije bila samo godina rata, već godina tuge i snage. Pre nego što su planine Albanije postale poslednji ispit izdržljivosti, Srbija je doživela pad kakav retko pamti istorija. Savezničke nade su se gasile dok su neprijateljske vojske s tri strane zatvarale obruč. Gradovi su razarani, sela spaljivana, a nepokolebljivi duh naroda potresen je epidemijom tifusa, koja je odnela stotine hiljada života. Planovi za odbranu postali su planovi za povlačenje, dok su iscrpljeni vojnici i civili zajedno koračali u neizvesnost. Ovo je priča o kolapsu jedne države koja je ostala uspravna i u ruševinama. Priča o lekarima koji su se borili s bolešću bez resursa, o gladnim porodicama koje su bežale pred neprijateljem i o vojnicima koji su ginuli, ne za pobedu, već za čast. Planine Albanije nisu bile granica - bile su provalija u koju je zakoračio narod u potrazi za spasenjem. Ovo je priča o onima koji su nosili teret domovine na svojim plećima, o tišini snega koji je prekrio poslednje korake i o neugasivom plamenu nade. Kako je jedna mala zemlja, opkoljena i razorena, uspela da pronađe put do vaskrsenja? Ovo je sećanje na suze, korake i snove, ispisano u planinskim vrletima i urezano u istoriju.Kako je jedna mala zemlja, opkoljena i razorena, uspela da pronađe put do vaskrsenja? Ovo je sećanje na suze, korake i snove, ispisano u planinskim vrletima i urezano u istoriju. Naši istoričari Nikola Đukić i Ivan Drljača govoriće danas o toj devetsto petnaestoj, o vojnicima koji su na izmaku snage ostajali da brane ideju slobode, o deci koja su gladna i promrzla sanjala rodnu grudu i o vođama koji su sa svakim izgubljenim čovekom nosili još teži teret odgovornosti. U ovim danima stradanja rođeni su mitovi i heroji - ali i tragedije o kojima se ćutalo. Kako su preživeli, ko im je pružio ruku i kako je ovaj egzodus izmenio sudbinu ne samo Srbije, već i Evrope? Ovo je priča o ljudima koji nisu imali ništa osim vere da dolazi novi dan.